Nit / nit

Valentina Šuljić svoju umjetničku osobnost izgrađuje bavljenjem grafičkim tehnikama iako joj nisu strane ni urbane, ulične intervencije kojima je na osebujan način u nekoliko navrata, interpretirala poznate simbole grada Zagreba. S istih, općeljudskih i ekoloških pozicija, te drugih cum grano salis promišljanja, Valentina Šuljić stvara vlastiti grafički opus. Odbačeni, demodirani uzorci industrijskog tkanja, pa čak i ručnog rada postali su Valentinini saveznici u krojenju likovnih kompozicija. Zaokružujući izložbene cjeline Valentinin umjetnički izraz se sve više pročišćavao, a poseban pomak u osmišljavanju likovne igre s odbačenim nitima i tekstilnim stukturama, bio je stvaranje monotipija na staklenim pločama, te njihovo daljnje uslojavanje u cilju postizanja posebnog doživljaja dubine koji joj papir kao podloga za otiskivanje nije mogao pružiti.

Osnovni likovni element Valentininih monotipija na staklu su raznolike linije i mrlje. Dio linija svojim osobinama podsjeća na končane niti. Linije kao niti su raskošne, meke, dugačke, zapetljane ali pri tom potpuno samostalne. Njihova boja, dinamika i ležerni ali uporni ritam nositelji su aktivnog principa Valentininih kompozicija. Drugi dio linija je tanahan i suptilan. Ove nesamostalne linije ukotvljene su unutar jednostavnijih organskih i tkanih, te složenijih dekorativno–ornamentalnih struktura koje Valentina oblikuje u raznovrsne izduljene i okruglaste nepravilne likove. Osobine staklene podloge ovim strukturama pridodaju kvalitetu treće dimenzije, te ih doživljavamo poput plutajućih tijela nekog fluidnog mikrosvijeta. Potpuno statičan dio Valentininih kompozicija su plohe nastale premazivanjem tiskarskim valjkom. U odnosu na ranije spomenute niti i strukture one djeluju poput postojanih grebena. Njihova zgusnuta masivnost nositelj je disonantnih tonova po kojima se Valentinin grafički rukopis udaljuje od sladunjavosti koju bi neki mogli pripisati Valentininom “ženskom” zanimanju za otiskivanje struktura.

Valentina Šuljić svakom novom izložbom pokušava poći korak dalje na nepreglednom području umjetničkog izražavanja. Taj korak ponekad je posljedica stalnog dijaloga s Valentininim vjernim suradnikom – odlično savladanim grafičkim zanatom, a ponekad je svu zapletenu u niti, opčinjenu mrežastim i čipkastim stukturama oduševi neka sretna slučajnost kojim se kreativno „klupko“ samo od sebe raspetlja. Put od grafika na papiru do jednostrukih i višestrukih monotipija na staklenim pločama Valentinu vodi dalje u pustolovinu stvaranja trodimenzionalnih svjetlosnih objekata čime se otvaraju nove i nebrojene kreativne mogućnosti. Osnovno svojstvo Valentininog umjetničkog senzibiliteta jest prihvaćanje izazova, no propitivanjem granica medija, ona medij ne negira, već ga se s najvećim uvažavanjem preobražava i poosobljuje.

Antonija Škrtić