Niti i aplikacije

UzbudIjivost likovnog scenarija u poliptihalnom riešenju djela karakteristika je radova Valentine Suljić, koja u tehnici monotipija analizira odnose unutar složene likovne priče, davši svakoj jedinki potrebitu napetost i samodostatnost u čitkosti, upućujući ih jedne na druge. Površine bogate strukture, specifične grafičke tehnike otiskom razvijaju intrigantni dijalog različitog crtovlja, kako onog mrežastog prepleta tako i samostalnih niti. Predmetnost stvarnog taktiliteta ostavlja svoj trag, ovisno o stupnju intenziteta boje, jačini pritiska, materijalizaciji tkanja na plohi. Tehnološki postupak je tek potka umjetničkoj inventivnosti, kreativnoj kombinatorici odabranih elemenata, u prikazu četiri, šest, pa i dvanaest sastavnica, koje u logičnom nizu neprekidno otvaraju nove mogućnosti gradnje, sa zaokruženošću cjeline. Ukupnošću dojma svaki list dolazi do pune izražajnosti, kako u svojoj plošnosti, tako i slojevitosti rješenja. Relativno reduciranom paletom crvenog, okera i crnog ostvarena je kromatska raznolikost, sukladna mijenama tanahnosti mrežastog (upotrebljene gaze) i zadebljanje niti, tako da je i boja svojim dinamičnim svojstvima razlog za vibratnosti površine, kretanja opredmećenih krivulja i pravilnosti mreže s potrebitim "drhtajem" i najsitnijih izdanaka forme. Zgusnutošću zbivanja na pojedinom listu ili oblikovnom jednostavnošću, i fondu aktivne bjeline daje se različita uloga, no koja je uvijek integralni dio umnoženih linija, kako u pravilnosti forme tako i nesputanom hodu osamostaljenih linija.

Valentina Šuljić maštovitošću, u varijacijama na temu, dosljedno u pojedinom poliptihuprovodi ideju načina likovnog izraza složenog gradivnog tkiva, posebno intenziviranog u partijama njihovog preklapanja. U suptilnijim i agresivnijim odnosima, s perforacijama mreže ili njezinim aplikacijama, s geometrijskim rasterom ili florealnim dodatkom. S kontinuitetom oblika prenijetog kretanja s lista na list ili povezanosti kroz naboj forme. Jako osjeća unutrašnji red, upisani ritam, u kojem svaka čestica ima svoju važnost. Citati srodnog, pa i istovjetnog, pojavljuju se na različitim listovima mozaikalno zamišljenog djela, no svaki put u novom kontekstu, pomaku mjesta na površini, od centralnog do rubnog, s mijenom kvantitativnog odnosa linije i složene strukture, s oprostorenjem potenciranim bojom, položajem, mjestom dodira, dubine i jedva zamjetnog odmaka od ravnine. Transparentnost sugerira naglašeniju dimenziju prostornosti, vidIjive u fragmentima upotrebljenih zavjesa koje su u definiranosti slike (svoje fiksiranosti putem monotipije) sačuvale svoju "Ielujavost". Takav osjećaj dio je i sadržajnog sloja apstraktnog oblika u apstraktnoj slici.

Nota nostalgičnog javlja se u promatranju. Isječci su to topline doma, koprena nad djetinjstvom, nad profinjenošću jednostavnoga. Možda je to pomalo i slobodna interpretacija, no ovaj ciklus Valentine Šuljić nikako se ne iscrpljuje samo na likovnoj razini. Preobrazba je to života provedena izuzetnim umjetničkim senzibilitetom. Hvatanje neuhvatIjivog, treptaja prenijetog u trajanje, prepoznavanje ljepote na novi način.

Stanko Špoljarić